Shorinji kempo je osnovana od strane So Kaiso Tako Doshin 1947. godine. On je razvio sustav koji se temelji na tehnikama i filozofiji koje je naučio u Kini. Tako Doshin je želio stvoriti ideju Boddhidharma koji je učio borilačke vještine i Zen filozofiju u Shaolin hramu.
Shorinji kempo nije samo borilačka vještina ili samoobrana. Osnova Shorinji kempa nije podizanje teških boraca, već razvoj osoba koje mogu djelovati, pomoći drugima i stvoriti bolje društvo.
Shorinji kempo ima tri osnovna cilja za praktikanta:
goshin rentan (sposobnost u samoobrani), Seishin shuyo (mentalni razvoj) i Kenko soshin (poboljšano zdravlje).
Praksa također ima dva osnovna pojma, a to su jiko kakuritsu (izgraditi vlastitio ja) i jita kyoraku (uzajamna sreća, kako za sebe tako i za druge).
Shorinji kenpo se nikad ne bi trebao koristiti kako bi stvorio sukobe ili da se pokaže snaga za vlastitu dobit. Čak i ako ste prisiljeni koristiti nečije znanje koje bi trebao biti posljednji izbor. Shorinji kempo treba biti pomoć, a ne uznemiravanje sebe ili drugih.
Ova filozofija, poznata kao Kongo Zen, koja se temelji na budizmu, središnji je dio Shorinji kempa.
Povijest Shorin ji kempa
Shorin ji kempo
Shorinji kempo osnovana je 1947. godine u malom gradu zvanom Tadotsu, koji se nalazi u Shikoku, što je najmanji od četiri glavna Japanska otoka. U svom domu u Tadotsu (perfektura Kagawa), uređen je i organiziran sustav Shiroinji kempo.
Uvidjevši strašna djela koje ljudi mogu počiniti ako su u poziciji moći i utjecaja, osnivač, So Kaiso Tako Doshin je želio pomoći izgradnji Japana nakon 2. svijetskog rata. Istaknuo je "ako društvo upravlja ljudima, onda jedini pravi mir dolazi od njegovanja ljubaznosti, hrabrosti i osjećaja za pravdu među što većem broju ljudi".
Predaja kaže da je Boddhidharma (osnivač Zena) koji je doveo tehnike borbe (Indian kempo, tenjiku Nara ni kaku ili ekkin gyo) u Kinu prije 1500 godina nakon što je napustio Indiju i na učenjima Budhe završio putem u Shaolin hramu u Songshan, danas poznat kao pokrajina Henan.
Kaiso je 1928. godine otputova u inu gdje je naučio različite tehnike od različitih majstora koje je susreo. Tijekom posjeta Shaolin hramu sa svojim učiteljem, Kaiso je vidio mural sa indijskim i kineskim redovnicima koji su obučavani zajedno. Ovaj mural inspirirao ga je da stvori sustav gdje se trenira i razvija zajedno, bez obzira na podrijetlo.
